Login

Zaboravih zaporku

UNDER MELODY
Poll

Koji OS koristite na mobitelu (smartphoneu)?

 
 
 
 
 

Rezultati

Zagreb
Vrijeme
CURRENT MOON
Latest topics
» 15 najpoznatijih slika duhova
by Neptun uto tra 30, 2013 2:45 pm

» Dječak 'na nebu' upoznao sestru za koju nije ni znao
by Neptun uto tra 30, 2013 2:30 pm

» Upoznajte dijete koje u detalje zna opisati svoj prosli zivot!
by Neptun uto tra 30, 2013 2:22 pm

» Mačak koji predviđa smrt
by Neptun uto tra 30, 2013 2:18 pm

» Kakav to stvor baulja kanalizacijom?
by Neptun uto tra 30, 2013 2:13 pm

Keywords

stitch  lilo  


Divlja djeca koju su odgojile životinje

Go down

Divlja djeca koju su odgojile životinje

Postaj by Mato on sri pro 01, 2010 10:58 am


Legenda o Romulu i Remu, braći koja su osnovala Rim, kaže da ih je odgojila vučica. Možda su nekoć divlja djeca pokretala svjetske velesile, ail danas se ljudi zgražaju nad samom pomisli da takva djeca postoje. Takva djeca od jako rane dobi žive u izolaciji i nemaju doticaj s ljudima. Često ne znaju govoriti ni hodati a neka od njih nikad nisu vidjela drugog čovjeka. Neke su zatočili roditelji, neka su bila zaostala pa su ih zbog toga roditelji odbacili u divljinu, a neka su pobjegla od traumatizirajuće okoline. Neke su odgojile životinje, a drugi/e su u divljini godinama preživljavali/e sami/e. Postoji preko sto zabilježenih slučajeva ovog karaktera, a mi vam kronološki donosimo 10 najzanimljivijih.


1867. Dina Sanichar, Indija - odgojili su ga vukovi, pronađen sa 6 godina

Dina Sanichar je 1867. izbavljen iz divljine. Otkrili su ga lovci koji su primijetili kako dječak četveronoške ulazi u splju za vukovima. Dimom su istjerali vukove, ubili ih i dječaka odveli u civilizaciju.

U početku je pokazivao sve osobine divljih životinja, otkidao je sa sebe odjeću i jeo s poda. S vremenom je naučio jesti kuhano, ali nikad nije naučio govoriti. Navodno je postao jako ovisan o duhanu. Umro je 1895. godine.



1920. Kamala i Amala, Mindapor, Indija - odgojili su ih vukovi, pronađene s 8 i 1,5 godina.

Djevojčice su imale 18 mjeseci (Amala) i 8 godina (Kamala) kad su nađene u vučjoj jazbini. Zanimljivo je da nisu bile sestre, već su napuštene ili otete od strane vukova u razmaku od par godina.

Joseph Singh, misionar koji je vodio sirotište u sjevernoj Indiji, čuo je za dvije prikaze koje su pratile čopor vukova. Žitelji okolnih sela bili su preplašeni pošto su tradicionalno štovali vukove i nisu im smjeli nanositi zlo. Singh je bio intrigiran idejom prikaza koje hodaju s vukovima pa je sagradio čeku u blizini vučjeg staništa. Kad se digla mjesečina, Singh je uz vukove opazio još dvije spodobe i u svom ih je dnevniku opisao kao "duhove" koji izgledaju kao ljudi s velikom dlakavom kuglom, koja pokriva ramena i gornji dio prsa, umjesto glave, s očima koje svijetle u mraku i trče na sve četiri noge kao vukovi.

Kada su dovedene u sirotište, djevojčice nisu pokazivale ni trunčicu ljudskosti. Svu odjeću koju bi im obukli trgale su sa sebe, a odbijale bi sve osim sirovog mesa. Spavale su zajedno, stisnute u "lopticu", a u snu su režale i "trzale" nogama. Budile su se isključivo nakon što se digao mjesec i tada bi zavijale kao zatočeni vuk. Toliko dugo su hodale na četiri noge da su im se zglobovi skratili do točke u kojoj više nije bilo moguće naučiti ih hodati uspravno. Nikad se nisu smijale niti pokazivale zanimanje za društvo ljudi. Jedini osjećaj koji su pokazivale na licu bio je strah. Čak su im i osjetila bila poput vučjih. Singh je tvrdio da su im oči, kao mačkama, svijetlile u mraku, a komad mesa mogle su namirisati preko cijelog dvorišta. Sluh im je također bio izoštren pa su zato slabo podnosile ljudske glasove.

Singh je bio siromašan ali dobro obrazovan čovjek i preuzeo je na sebe odgovornost rehabilitacije djevojčica. Njegova teorija bila je da su vučje navike koje su djevojčice stekle potisnule njihove prirodne ljudske karakteristike. Singh je čvrsto odlučio djevojčice naučiti ljudskosti, ali nažalost, prije nego što je terapija uznapredovala, mlađa od dviju djevojčica, Amala, razboljela se i preminula. Kamala je baš bila počela gubiti strah od ljudi i Amalina smrt ju je emocionalno razorila. Kamala je dugo tugovala, ali nakon nekog vremena uspjela se oporaviti i Singh je mogao nastaviti rehabilitacijski program. Ne zna se kako je Kamala završila.



1946. Sirijski dječak-gazela, Sirija, 9 godina živio u sirijskoj pustinji s gazelama

Kada je pronađen u sirijskoj pustinji, dječak je imao oko 10 godina. Pronađen je u stadu gazela, a ulovila ga je iranska vojska koja je morala skočiti u pomoć s džipom jer je dječak mogao trčati čak 50 km/h. Bio je izuzetno mršav ali nadljudski snažan i brz. Kada su ga zarobili trebalo ga je vezati za ruke i noge.

Iako su mnogi svjetski mediji pisali o ovom događaju, postoji teorija da su priču iz dosade izmislili engleski novinari, no navodno je u Damascusu između 1952. i 1954. živio dječak kojem su plaćali kako bi trčao uz taksi.




1990. Daniel, Peru - 8 godina živio u divljini s kozama

Daniel je 1990. pronađen u andskom gorju u Peruu. Osam je godina preživljavao na kozjem mlijeku i korijenju i bobicama. Kao i druga divlja djeca, od života u divljini poprimio je divlje karakteristike.

Hodao je na četiri noge, a ruke i stopala su mu otvrdnula zbog stvaranja dodatnog tkiva od ožiljaka koje je služilo kao papak. Znao je komunicirati s kozama i nije mogao naučiti govoriti.
Nakon što je nađen, Daniela je proučavao tim znanstvenika s Kanzaškog sveučilišta koji su mu nadjenuli ime.




1991. John Ssebunya, Uganda - 3 godine živio s majmunima

John Ssebunya rođen je sredinom osamdesetih. Kad je imao oko 3 godine, bio je svjedok ubojstva vlastite majke od strane oca pa je pobjegao od kuće. Za Johna su se, dok je bio u džungli, brinuli zeleni afrički majmuni. 1991. godine pronašla ga je seljanka Millie dok se skrivao u drvetu. Vratila se s muškarcima iz sela, a John se, naravno, nije dao uhvatiti. Njegova majmunska obitelj priskočila mu je u pomoć i na seljane su bacali kamenje i štapove.

Johnovo tijelo bilo je potpuno prekriveno dlakom (hipertrihoza), a u izmetu su pronađeni paraziti dugi pola metra. Kad su ga očistili, cijelo tijelo bilo mu je prekriveno ožiljcima i ranama. Millie ga je ostavila u sirotištu. Na početku nije mogao plakati ni govoriti, no na kraju je ipak naučio govoriti. To znači da je vjerojatno znao govoriti prije nego što je završio u divljini.

John danas ne samo da priča, nego i pjeva s afričkim dječjim zborom. 1999. bio je tema BBC-evog dokumentarca "Living proof".



1991. Oxana Malaya, Ukrajina, 5 godina živjela s psima

Oxana nije živjela u divljini niti je bila zarobljena. Ovu zanemarenu djevojčicu njezini su roditelji alkoholičari izbacili iz kuće i od treće do osme godine života živjela je sa psima. Živjela je u siromašnom području Ukrajine u kojem divlji psi lutaju ulicama. Iza kuće njenih roditelja bila je trošna kućica u kojoj su se takvi psi nastanili. Oxana se sklonila sa psima koji su se brinuli o njoj pa je od njih naučila kako se ponašati. Veza Oxane s čoporom bila je toliko jaka da su spasioce u prvom pokušaju otjerali psi.



Oxana je hodala na četiri noge, režala, lajala, mirisala hranu prije nego što ju je pojela a sve što je znala reći kad su je našli bilo je "da" i "ne". Istraživanja su pokazala da ima izoštren njuh, vid i sluh.

Teško se prilagodila normalnim ljudskim uvjetima života. Zbog dugog perioda života sa psima, 1991. godine jedva je pričala, no s vremenom stanje joj se znatno poboljšalo. Od rane 2010. godine živi u domu za mentalno zaostale, gdje pomaže u radu na farmi. Izjavila je da je najsretnija dok je među psima.