Djeca sa Bodoma

[Mato]

Jezero Bodom
Na 4. lipnja 1960. četvero teenagera-dvije cure od 15 i dva mladića od 18 godina krenuli su na kampiranje pokraj prekrasnog finskog jezera Bodominjarvi. Bio je lijep i sunčan dan kada su stigli na mijesto kampiranja. U to vrijeme regija je bila mirna i slabo nastanjena. Nakon što su namjestili kamp, krenuli su na plivanje pa poslije do obližnjeg kioska po žvakaće gume i limunadu. Vratili su se u šator oko 19.30. To je vrijeme kada su zadnji ribari i djeca odlazili s jezera. Zadnji koji su ih vidjeli žive. Uskoro je noć pala i djeca su pošla na svoj posljednji počinak. Između 3.00 i 6.00 nešto je presjeklo konopce šatora i on je pao po njima dok je ubojica brutalno ubadao ispod platna šatora, većinom u glavu i vrat. Jedna je djevojka ubodena 11 puta u vrat, a jedan od dječaka je uspio da se iskopa ispod šatora, ali je udaren stijenom. Ubojica je pobjegao s raznim stvarima koja su pripadala djeci, ali s ničim vrijednim toga rizika i nevolje. Ujutro se neki čovijek došao kupati na jezero zajedno s dvoje dijece i primjetio srušen šator i krvavog dječaka pored njega. Prestravljen, nazvao je policiju. Nakon dolaska doktora već je troje djece proglašeno mrtvim, ali jedan dječak je još bio živ iako je imao slovljenu čeljust od udarca kamenom i još 10 rana. Cijela Finska je bila prestravljena besmislenim činom nasilja, a naslovnice novina i mediji iz cijelog svijeta prikazivali su te grozne vijesti. Uskoro je počela najveća policijska potraga u povijesti Finske.
Motiv ubojice bio je totalno nepoznat, a gotovo da i nije bilo dokaza. Dječak koji je živio bio je prenesen u bolnicu, ali kad se probudio prvo pitanje mi je bilo: ''Kako sam završio u automobilskoj nesreći?''
Dječak se nije mogao sjetiti ničega, ali poslije je bio hipnotiziran i rekao je da se sijeća da su ubojici oči sjajile crvenom bojom. Također su hipnotizirani neki svjedoci koji su vidjeli nekog koj je oko 6.00 ujutro išao s jezera. Nacrtane su slike, ali nisu mnogo pomogle, a javnost je bila sve nezadovoljnija rezultatima. Bilo je svega. Tehnika iz 60 i njie bila tako dobra kao danas. Neki su ljudi pokušali uvjeriti policiju da su oni to učinili. Također je uhvaćen jedan njemac koji je toga dana primljen u bolnicu sav zakrvavljen tuđom krvi. Čak su i sumnjali na onog dječaka koji je preživio. Ipak slučaj je ostao misterija sve do 2003. kada je policija nakon godina i godina opet bacila slučaj u javnost. Ponovno je uhićen preživjeli dječak imenom Nils Gustafsson. No morali su ga puštiti zbog nedovoljno dokaza. I dok se policija još trudi naći dokaze protiv Nilsa, mnogi se pitaju kako je uspio nastaviti sasvim normalan život nakon toga događaja, osobito ako je on bio ubojica.